Na fakultetu zaista sretneš puno različitih ljudi, ali i njihovih priča, a jedna koja me zainteresirala da podijelim i sa svima vama je divna priča o Nikolini i njenoj ljubavnoj vezi na daljinu...ipak često sam se pitala kako održavaju tu vezu i koliko je potrebno odricanja??? Nina je vrlo rado željela podijeliti svoju priču na mom blogu:
Bok ,zovem se Nikolina ,imam 23
godine ,studentica sam ekonomskog faksa .U slobodno vrijeme uživam u kavama sa
prijateljicama i izlascima. Uz fakultet, radim i studentski posao. A sve to
skupa krasi još nešto ,a to je moj dečko koji sve to skupa čini moj život
potpunim .:) Vodim vezu na daljinu i probat ću vam pobliže dočarat kako je to
kad se nađeš u takvoj situaciji kad
moraš birati da li se prepustiti takvom ljubavnom iskušenju ili odustati . U
vezi sam sa dečkom koji živi u Italiji .Udaljeni smo 650km što i nije neka
velika udaljenost ,ali s obzirom da ne vozim i nemam tu mogućnost da se odvezem
k njemu kad god poželim za mene predstavlja itekako veliku .

Upoznali smo se preko
zajedničke prijateljice. Oni su se znali neko vrijeme i kada je stigao jednom
prilikom iz Italije dogovorili su se za piće i tu sam se i ja našla . Rijetko
kad mi se dogodi da mi se netko može na prvi pogled toliko svidjeti i očarat me
svojim karakterom i pozitivom i to mi se upravo desilo s njim. Osvojio me na
prvu .:) I tako smo proveli dvije večeri u zajedničkom izlasku s prijateljima i
već je ubrzo stigao kraj vikenda i on se morao vratiti nazad u Italiju. Nismo
razmjenili brojeve ..čak niti facebook profile i kako jednostavno nisam imala
mira napravila sam prvi potez i tu je
sve počelo :) Konstantno dopisivanje ,čuli smo se po cijele dane, kao da se
znamo već dugi niz godina, razumjeli smo se i upotpunjavali u mnogim stvarima i
sve je vodilo tome da se moramo ponovo vidjeti i to u najbržem mogućem roku. I
tako mi je priopćio da će doći pretkraj mjeseca i da ćemo provest zajedno par
dana i vidjet kamo sve to vodi. I tako je i bilo. Kada je stigao bilo je sve
tako nestvarno ,užasno sam se bojala kako ćemo to izvest, jer smo se praktički
znali samo dva dana ovako i mjesec dana putem interneta što smo se čuli. Bilo
me strah kako postupiti kad se vidimo prvi put i sve ostalo što nas inače plaši
kod prvih spojeva, ali na kraju je sve ispalo tako spontano i lijepo. Uživali
smo par dana skupa i shvatili da je to početak jedne veze jer smo se toliko
dobro slagali i jednostavno nismo mogli zamislit dan jedan bez drugog. Dogovorili smo se za ponovni susret za mjesec dana pošto nam obaveze i
mogućnosti nisu dozvoljavale drugačije .Tako je on opet stigao i opet smo
uživali u par dana raja. I od tada mi je svaki put bilo sve teže i teže se
razdvojit i znat da smo osuđeni na skype, wapp, viber i ostalu tehnologiju kojoj
ipak na kraju krajeva mogu zahvaliti i biti presretna što postoji jer nam je
ipak omogućila kakvu takvu komunikaciju i viđanje.
Nakon njegovih dolazaka na
kraći period odlučila sam otići kod njega tokom praznika pošto sam si
ipak mogla dozvolit odlazak na duže
vrijeme.To nam je super došlo da vidimo kako ćemo se snaći u toj situaciji gdje
smo nerazdvojni od 0-24h. Priznajem, imala sam grč od toga kako će sve ispasti
pošto idem u drugu zemlju, kod njegove obitelji i sve će mi bit nekako novo, ali
to je bio jedini način da budemo skupa i morala sam kad –tad probiti led i
otkriti da li je stvarno i dalje sve vrijedno truda i odricanja. Otišla sam na
dva i pol tjedna. Na kraju je sve ispalo super,upoznala sam sve njegove i dobro
se uklopila. Tokom tog perioda smo samo još više ojačali našu vezu i bili još
više sigurniji da želimo nastavit dalje ma koliko god teško bilo. Nadalje smo
se vidali svakih mjesec dana ...on je došao na tjedan,dva ili sam ja isla kod
njega ..mogu biti sretna sto studiram pa
sam si mogla dopustit takve duže izostanke iako sam neki put i riskirala bitna
predavanja i kolokvije ali uvijek je tako u životu..neki put moramo riskirat da
bi s druge strane profitirali :)
Što se tiče vremena kad smo
razdvojeni tu nas uvelike spašava tehnologija. Većinom se čujemo preko mobitela
pošto je širok spektar svakojakih aplikacija,od
aplikacija za dopisivanje pa aplikacija za video pozive i na kraju krajeva
aplikacija za obične pozive. Najviše koristimo viber jer preko njega možemo
besplatno pričat gdje god se nalazili, u bilo kojem trenutku, s druge strane za
dopisivanje koristimo wapp ... na njega smo se navikli od samog početka veze i
uvijek ce mi biti drag hehe... i na kraju krajeva..ono najslađe - za video
pozive koristimo facetime koji je odličan i koji nam punoo punoo znači da se
bar virtualno možemo vidjet i pričat koliko nas je volja :)

E sad...sigurno se pitate
kako preživljavamo dane razdvojenosti... kako nam prolaze dani do sljedećeg
susreta itd...možda ce čudno zvučati, ali funkicioniramo kao i svi ostali parovi
osim što nema fizičkog kontakta! Uvijek smo tu jedan za drugoga, uvijek
se možemo pojadat jedan drugome i zbog te razdvojenosti i toga što nemamo
fizički kontakt još jače smo povezani na ovoj
psihičkoj i komunikacijskoj bazi koja nam uvelike pomaže prebroditi
svaki problem i ojačati vezu. Meni najteže pada
razdvojenost prvih tjedan dana. Nakon što provedemo neko vrijeme zajedno, tesko mi se vratit u neku realnost i svaki put se vraćat u svoju rutinu
znajući da nije pokraj mene, da ga nemogu zagrliti, poljubiti ni uživati s njim
kad poželim, ali kako odmiču dani opet se nekako stopim sa tom razdvojenošću i
naviknem se opet viđati ga preko ekrana i čuti njegov glas samo preko
slušalice.
TRENUCI KRIZE...
S moje strane su često znale
frcat iskre, tipično ženski hehe, uglavnom najveći mi je problem bila ljubomora
i nepovjerenje. Oko toga sam stvarno radila velike drame i zbog toga su vecinom
nastajale svađe. Kako je vrijeme prolazilo, što smo više vremena provodili
zajedno i upoznavali se to sam više shvaćala da nemam razloga za brigu. Kad
shvatiš da i jedan i drugi dajete sve od sebe da ta veza uspije i kada vidiš
koliko i jedan i drugi ulažete u uspjeh te veze..krenući od samih zivaca pa sve
do novaca hehe ... vidiš da nema razloga za brigu i neko nepovjerenje. Meni osobno je trebalo dosta
vremena da ostvarim to povjerenje jer sam jednostavno takav tip, ali hoću reći
tko god se upusti u takvu vezu da se ne zaletava sa nekim zaključcima i
predbacivanjima jer to može samo negativno utjecat na drugu osobu i dovest je
do ludila.
Zato treba pričat ,pričat i
samo pričat ...jedino tako možemo riješit međusobne nedoumice i gradit neki
odnos. Jos jedna stvar - kad shvatite da imate jednake prioritete u životu i kad
znate da ste oboje spremni na neka odricanja samo da možete biti skupa onda
stvarno nema razloga nepovjerenju i tu ste definitivno sigurni oko vaše veze.
Hvala još jednom Nini na tekstu i slikicama koje je podijelila sa nama :) ovaj divan par diše zajedno već 2 i pol godine skupa :D A što vi kažete na to - biste li dali šansu vezi na daljinu?