onalove

onalove

nedjelja, 5. listopada 2014.

Kako održavati vezu na daljinu?




Na fakultetu zaista sretneš puno različitih ljudi, ali i njihovih priča, a jedna koja me zainteresirala da podijelim i sa svima vama je divna priča o Nikolini i njenoj ljubavnoj vezi na daljinu...ipak često sam se pitala kako održavaju tu vezu i koliko je potrebno odricanja??? Nina je vrlo rado željela podijeliti svoju priču na mom blogu:



Bok ,zovem se Nikolina ,imam 23 godine ,studentica sam ekonomskog faksa .U slobodno vrijeme uživam u kavama sa prijateljicama i izlascima. Uz fakultet, radim i studentski posao. A sve to skupa krasi još nešto ,a to je moj dečko koji sve to skupa čini moj život potpunim .:) Vodim vezu na daljinu i probat ću vam pobliže dočarat kako je to kad se nađeš u takvoj situaciji  kad moraš birati da li se prepustiti takvom ljubavnom iskušenju ili odustati . U vezi sam sa dečkom koji živi u Italiji .Udaljeni smo 650km što i nije neka velika udaljenost ,ali s obzirom da ne vozim i nemam tu mogućnost da se odvezem k njemu kad god poželim za mene predstavlja itekako veliku .


Upoznali smo se preko zajedničke prijateljice. Oni su se znali neko vrijeme i kada je stigao jednom prilikom iz Italije dogovorili su se za piće i tu sam se i ja našla . Rijetko kad mi se dogodi da mi se netko može na prvi pogled toliko svidjeti i očarat me svojim karakterom i pozitivom i to mi se upravo desilo s njim. Osvojio me na prvu .:) I tako smo proveli dvije večeri u zajedničkom izlasku s prijateljima i već je ubrzo stigao kraj vikenda i on se morao vratiti nazad u Italiju. Nismo razmjenili brojeve ..čak niti facebook profile i kako jednostavno nisam imala mira napravila sam prvi potez  i tu je sve počelo :) Konstantno dopisivanje ,čuli smo se po cijele dane, kao da se znamo već dugi niz godina, razumjeli smo se i upotpunjavali u mnogim stvarima i sve je vodilo tome da se moramo ponovo vidjeti i to u najbržem mogućem roku. I tako mi je priopćio da će doći pretkraj mjeseca i da ćemo provest zajedno par dana i vidjet kamo sve to vodi. I tako je i bilo. Kada je stigao bilo je sve tako nestvarno ,užasno sam se bojala kako ćemo to izvest, jer smo se praktički znali samo dva dana ovako i mjesec dana putem interneta što smo se čuli. Bilo me strah kako postupiti kad se vidimo prvi put i sve ostalo što nas inače plaši kod prvih spojeva, ali na kraju je sve ispalo tako spontano i lijepo.  Uživali smo par dana skupa i shvatili da je to početak jedne veze jer smo se toliko dobro slagali i jednostavno nismo mogli zamislit dan jedan bez drugog. Dogovorili smo se za ponovni susret za mjesec dana pošto nam obaveze i mogućnosti nisu dozvoljavale drugačije .Tako je on opet stigao i opet smo uživali u par dana raja. I od tada mi je svaki put bilo sve teže i teže se razdvojit i znat da smo osuđeni na skype, wapp, viber i ostalu tehnologiju kojoj ipak na kraju krajeva mogu zahvaliti i biti presretna što postoji jer nam je ipak omogućila kakvu takvu komunikaciju i viđanje.


Nakon njegovih dolazaka na kraći period odlučila sam otići kod njega tokom praznika pošto sam si ipak  mogla dozvolit odlazak na duže vrijeme.To nam je super došlo da vidimo kako ćemo se snaći u toj situaciji gdje smo nerazdvojni od 0-24h. Priznajem, imala sam grč od toga kako će sve ispasti pošto idem u drugu zemlju, kod njegove obitelji i sve će mi bit nekako novo, ali to je bio jedini način da budemo skupa i morala sam kad –tad probiti led i otkriti da li je stvarno i dalje sve vrijedno truda i odricanja. Otišla sam na dva i pol tjedna. Na kraju je sve ispalo super,upoznala sam sve njegove i dobro se uklopila. Tokom tog perioda smo samo još više ojačali našu vezu i bili još više sigurniji da želimo nastavit dalje ma koliko god teško bilo. Nadalje smo se vidali svakih mjesec dana ...on je došao na tjedan,dva ili sam ja isla kod njega  ..mogu biti sretna sto studiram pa sam si mogla dopustit takve duže izostanke iako sam neki put i riskirala bitna predavanja i kolokvije ali uvijek je tako u životu..neki put moramo riskirat da bi s druge strane profitirali :)

Što se tiče vremena kad smo razdvojeni tu nas uvelike spašava tehnologija. Većinom se čujemo preko mobitela pošto je širok spektar  svakojakih aplikacija,od aplikacija za dopisivanje pa aplikacija za video pozive i na kraju krajeva aplikacija za obične pozive. Najviše koristimo viber jer preko njega možemo besplatno pričat gdje god se nalazili, u bilo kojem trenutku, s druge strane za dopisivanje koristimo wapp ... na njega smo se navikli od samog početka veze i uvijek ce mi biti drag hehe... i na kraju krajeva..ono najslađe - za video pozive koristimo facetime koji je odličan i koji nam punoo punoo znači da se bar virtualno možemo vidjet i pričat koliko nas je volja :)




E sad...sigurno se pitate kako preživljavamo dane razdvojenosti... kako nam prolaze dani do sljedećeg susreta itd...možda ce čudno zvučati,  ali funkicioniramo kao i svi ostali parovi osim što nema fizičkog kontakta! Uvijek smo tu jedan za drugoga, uvijek se možemo pojadat jedan drugome i zbog te razdvojenosti i toga što nemamo fizički kontakt još jače smo povezani na ovoj  psihičkoj i komunikacijskoj bazi koja nam uvelike pomaže prebroditi svaki problem i ojačati vezu. Meni najteže pada razdvojenost prvih tjedan dana. Nakon što provedemo neko vrijeme zajedno, tesko mi se vratit u neku realnost i svaki put se vraćat u svoju rutinu znajući da nije pokraj mene, da ga nemogu zagrliti, poljubiti ni uživati s njim kad poželim, ali kako odmiču dani opet se nekako stopim sa tom razdvojenošću i naviknem se opet viđati ga preko ekrana i čuti njegov glas samo preko slušalice.



TRENUCI KRIZE...
S moje strane su često znale frcat iskre, tipično ženski hehe, uglavnom najveći mi je problem bila ljubomora i nepovjerenje. Oko toga sam stvarno radila velike drame i zbog toga su vecinom nastajale svađe. Kako je vrijeme prolazilo, što smo više vremena provodili zajedno i upoznavali se to sam više shvaćala da nemam razloga za brigu. Kad shvatiš da i jedan i drugi dajete sve od sebe da ta veza uspije i kada vidiš koliko i jedan i drugi ulažete u uspjeh te veze..krenući od samih zivaca pa sve do novaca hehe ... vidiš da nema razloga za brigu i neko nepovjerenje. Meni osobno je trebalo dosta vremena da ostvarim to povjerenje jer sam jednostavno takav tip, ali hoću reći tko god se upusti u takvu vezu da se ne zaletava sa nekim zaključcima i predbacivanjima jer to može samo negativno utjecat na drugu osobu i dovest je do ludila.
Zato treba pričat ,pričat i samo pričat ...jedino tako možemo riješit međusobne nedoumice i gradit neki odnos. Jos jedna stvar - kad shvatite da imate jednake prioritete u životu i kad znate da ste oboje spremni na neka odricanja samo da možete biti skupa onda stvarno nema razloga nepovjerenju i tu ste definitivno sigurni oko vaše veze.



Hvala još jednom Nini na tekstu i slikicama koje je podijelila sa nama :) ovaj divan par diše zajedno već 2 i pol godine skupa :D A što vi kažete na to - biste li dali šansu vezi na daljinu? 

22 komentara:

  1. Super post i predivna priča. Mislim da veza na daljinu može uspjeti ako se zbilja želi i ako se dvije osobe vole. Normalno je da ima i iskrica ljubomore....samo smo ljudi....vjerujem u vezu na daljinu :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Može se uspjeti ali moraju obje strane biti sigurne u to! i ako je mala nesigurnost s jedne strane, bolje sprječiti nego liječiti...

      Izbriši
  2. Ajme kako prekrasan post :) Volim te ljubavne priče.. oko mene je dosta prijateljica u vezama na daljinu i ako oboje daju sve od sebe može biti jako lijepo i posebno :) Ma svi mi u sebi imamo malu dozu ljubomore i ako je umjerena nije to loša stvar :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da se ljubomora više javi onako nešto tipa - ona te tamo neka sad gleda, a ti si mi daleko... više mi je žalopoljka u glavi nego ljubomora :P

      Izbriši
  3. Predivna ljubavna priča, nadam se sa sretnim završetkom! Svala čast Nikolini, ja nisam tip za vezu na daljinu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Također! Za sada sve divno funkcionira između njih :D jednom prilikom mi je rekla da eto puni to prazno vrijeme sa radom preko student servisa pa joj dani brže lete :)

      Izbriši
  4. Divna priča. :)
    I ja sam bila u vezi na daljinu pune 4 godine.
    Bilo je puno suza, puno svađica, puno ljubomore. Ono što nas je održalo skupa su razgovori, puno puno razgovora. On je bio prvi kojem sam javila da je test iz francuskog dobro prošao, on je bio taj koji je neumorno tražio riječi utjehe dok sam jecala u slušalicu umivena suzama.
    A o potpori i podršci da ne govorim.
    Ponekad bi satima razgovarali o najglupljim stvarima na svijetu. Jednostavno sam uvijek imala osjećaj da je tu, iako smo bili kilometrima daleko.
    Sad već godinu dana živimo zajedno, za 4mj ćemo ozakonit svoju vezu i započeti stvarat obitelj onakvu o kakvoj smo skupa maštali nabijajući stotine kuna telefonskog računa.

    :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. wauuu ova vaša je stvarno za pohvalu! haha a ovo zadnje se podrazumijeva ali hej - niste se mogli baš nalaziti ići skupa u kafiće, pizzerije, eto opet su i ti novci za telefonski račun zapravo umjesto toga ;P svaka čast! - eh sad je pitanje - tko je kome otišao(mislim na stanovanje)? on tebi ili ti njemu? :)

      Izbriši
  5. Baš krasan post, divna priča! Imala sam i ja jednom vezu na daljinu, ali moja nije potrajala, no lijepo mi je vidjeti da ima ljudi kojima to uspije i zbilja mi je jako drago zbog njih! Držim vam fige!! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Imala sam i ja kao mlađa jednu kratku vezu, ali nisam bila spremna baš kao niti on... a da se sad dogodi neka poslovna prilika mojem trenutnom dečku s kojim sam 5 i pol godina skupa, ha stisnula bih zube ne bih ga mogla pustiti iz srca, ali posao je posao...

      Izbriši
  6. predivno..jako dobra tema..dobar post.. sa gustom procitala... svakako da veza na daljinu nije za svakoga... ne mogu to svi.. ali kada se takve dvije osobe nadu..to je zaista posebno... to su osobe koje su spremne na sve i svjesne su da ih nista ne moze razdvojiti, a kamoli kilometri.. cinjenica je da jednoga dana netko od njih mora odluciti pomaknuti se korak naprijed kako bi veza presla na nesto vise... kako bi se dvoje skrasilo, osnovalo obitelj... mozda nije lako, ali shvatis koliko je vrijedno... i shvatis da li je to prava ljubav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala :) iako sam kakti beauty blogerica, beauty dolazi i od ljubavi :D volim malo skrenuti sa uobičajenih tema na blogu, nekako mi se činilo savršenim trenutkom da podijelim Nininu priču, a tko zna možda je post dao snage nekoj duši da izdrži razdvojenost...Doći će i njima vrijeme, ali mladi su i imaju vremena za korak dalje...

      Izbriši
  7. baš su slatki i drago mi je zbog njih :D

    OdgovoriIzbriši
  8. Moze uspjeti, al nije za svakoga. Vazno je da su temelji veze jaci od udaljenosti, i vazna je svakodnevna komunikacija.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno da nije za svakoga, pogotovo ne za posesivne osobe jer to je više za njih mučenje... više je za one racionalne, staložene i miroljubive osobe, bar po nekoj mojoj logici ovako okvirno...ali svakodnevna komunikacija itekako!

      Izbriši
  9. Joj, u jednom dahu sam pročitala tekst i to kao da sam ga ja pisala. Iako sam uvijek govorila da je to nešto u što se nikada nebi upustila, upravo mi se to dogodilo! Moj je dragi udaljem nešto više od 700 km i mogu vam reći da nije tako teško kako se čini, ukoliko ste oboje za to i zajedno u tome. Naravno da nije jednostavno i da zna biti kriznih situacija, ali ako osjetite da je s nekim to to i da u njemu imate ono što se tražili, vrijedno je! :) Bila sam u dugogodišnjoj vezi prije ove i sada tek vidim razliku. Imam najboljeg prijeatelja i k tome ga još i neizmjerno volim. Jako smo vezani i sve što mi se dogodi, pa čak i neka totalna glupost, on je prvi kojemu ću javiti i podijeliti s njim. Jako, jako, jako puno razgovora je temelj ovakve veze.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da? nisam znala... mislim pratim te na instagramu, ali nisam znala da se radi o ovakvoj vrsti ljubavi :) u prethodnom komentaru se slažem da nije ovako što za svakoga, samo za one koji zaista osjećaju u sebi da osim da je to "prava" ili "pravi" da se isplati čekati trenutak kad će se sve posložiti, jer ako zaista to žele oboje, svemir će im sve posložiti da budu zajedno :)

      Izbriši
    2. Evo i ja se slažem s Blaženkom :D Puno razgovora, otvorenosti, prijateljstva i ljubavi prije svega. Strpljenje obavezno. Ja sam zadnjih 6 godina i malo više bila u vezi na daljinu. Kako je to izgledalo? Huh, teško, ali kad pogledam iza sebe nekako je brzo prošlo. Bila je i godina kad smo se vidjeli jednom i godina kad smo se vidjeli 3 puta, i godina kad smo se vidjeli 10 puta, naravno po nekoliko dana. Bilo je i perioda kad smo živjeli u istom gradu jer je dolazi na more raditi, i evo sad konačno ove godine smo u istom gradu, ali duži period i nema šanse da se više rastajemo. Bilo je i kriza, kad sam mislila da više ne mogu, ali sve smo to nekako prebrodili. Nema dana da se nismo čuli u ovih nekoliko godina, a vezu smo počeli dok još nije bilo Facebooka i Skypa, pa smo komunicirali MSN messengerom, beskonačnim telefonskim pozivima i sms-ovima. Mi cure smo još sklone imati strpljenja za takve veze, iako znam da ima i onih koje kažu da to ne žele. Dečkima je u tom pogledu još teže i još rjeđe ćeš naći nekog tko je spreman na to, ali mislim da tu, kao i u životu inače, opstaju prave ljubavi.

      Izbriši
    3. wow svaka čast.... da ispada da se tokom godine zaista vidli malo, ali kvalitetno da sve prebrodite :)
      kome ne bi došlo do točke u kojoj se pitaš više jel to možeš... ne znam ja sam toliko s dečkom povezana da se masu puta zna dogoditi da istovremeno mislimo o istoj stvari, da želimo u istom trenu učiniti isto... bilo je perioda odvojenosti, možda je više meni teško padalo na dušu jer mi je jako nedostajao, jednom prilikom nismo se 2 tjedna vidjeli i kad smo se napokon vidjeli povraćala sam XD nevjerojatno ali već mi je bilo zlo što ga nisam vidjela, ne mogu to opisati...

      Izbriši
  10. Ja i moj dečko smo svaki dan skupa i ne mogu si zamisliti kako bi to bilo da živimo u različitim državama, krepala bih. Bilo mi je teško kad sam tj dn bila na moru bez njega. Ali pretpostavljam da to ovisi od osobe, kao što su svi i rekli, ako je to to, izdržat će. Možda bih i ja, sad to ne mogu zamisliti, tko zna kako bi bilo da sam na daljinu navikla od samog početka.
    Znam nekoliko cura koje su imale ili imaju vezu na daljinu i znam da im je bilo teško. Ali ako se trudiš, sve se može :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa zato se i divim ovim curama koje vode vezu na daljinu, ne znam niti želim razmišljati o tome, da se i dogodi namjerno bih si stavila tonu posla pred sebe samo da mi vrijeme br
      že prolazi :P jer samo tad mogu biti fokusirana na to što radim bez da se sad zapitam tko je kraj mene i oko mene... i ja se vidim svakodnevno s dečkom, štoviše živimo skupa :D

      Izbriši